Funkcionalne i energetski učinkovite dizalice topline zrak-voda

Funkcionalne i energetski učinkovite dizalice topline zrak-voda

Dizalice topline su idealan izbor za energetski štedljivo i ekološki prihvatljivo grijanje

Kada se govori o svjetskim CO2 bilancama i ciljevima zaštite prirodnog okoliša, žitelji mnogih zemalja pitaju se kako mogu pozitivno pridonijeti zaštiti prirodnog okoliša. To se posebno odnosi na vlastita četiri zida: oko četvrtine ukupne potrošnje energije odnosi se na kućanstva. Veliki dio od oko tri četvrtine utrošene energije pri tome se koristi za grijanje prostorija. Prikladnim zahvatima velika količina energije može se uštedjeti i time se osjetno mogu smanjiti emisije CO2. Tako se toplinskom izolacijom, modernim prozorima i štedljivim ekološki prihvatljivim sustavom grijanja mogu postići dobri rezultati.
Dizalica topline oduzima najveći dio energije grijanja iz zraka prirodnog okoliša, dok se dovodi samo manji dio radne energije. Zbog toga su dizalice topline idealan izbor za energetski štedljivo i ekološki prihvatljivo grijanje.
Međutim, koji je tip uređaja najprikladniji za tražene zahtjeve koji se postavljaju na dizalicu topline? Općenito, možemo razlikovati split i monoblok dizalice topline. Split dizalice topline odlikuju se odvajanjem tihe unutarnje jedinice i vanjske jedinice koja provodi zrak. Monoblok ili kompaktne dizalice topline sastoje se od jedinice s tvornički montiranim i ispitanim krugom hlađenja.

Princip rada dizalica topline

Dizalice topline funkcioniraju prema provjerenom i pouzdanom 'principu rada hladnjaka'. Hladnjak oduzima toplinu ohlađivanim namirnicama i na stražnjoj strani hladnjaka predaje je zraku radne okoline. Dizalica topline oduzima toplinu zraku prirodnog okoliša i predaje je instalaciji grijanja. Pritom toplina uvijek teče od izvora topline do trošila topline. Toplina koristi prirodni smjer toka od toplog do hladnog, u zatvorenom krugu rashladnog sredstva, putem isparivača, kompresora, kondenzatora i ekspanzijskog ventila. Ustvari, toplina oduzeta iz zraka prirodnog okoliša pumpa se na višu temperaturu iskoristivu za grijanje.

Stupanj djelovanja

Stupanj djelovanja karakterizira dizalicu topline putem koeficijenta učinka COP (engleski: Coefficient of Perfomance). Stupanj djelovanja je omjer korisnog i primljenog učinka. Koeficijent učinka je izmjerena ili izračunata vrijednost za dizalice topline, pri posebno definiranim radnim uvjetima. Može se usporediti s normiranom potrošnjom goriva motornih vozila. Koeficijent učinka opisuje omjer iskoristivog toplinskog učinka i primljene električne pogonske snage kompresora. Koeficijent učinka koji se može postići s nekom dizalicom topline ovisi o temperaturnoj razlici između izvora topline i trošila topline. Povoljna COP vrijednost kreće se između 3 i 5. Dizalice topline s COP vrijednošću manjom od 2 u pravilu su neekonomične.
Kako koeficijent učinka odražava samo trenutačnu vrijednost pod određenim uvjetima, dodatno je uveden tzv. faktor učinka. On se obično navodi i kao godišnji faktor učinka (engleski: Seasonal Performance Factor) i karakterizira omjer između ukupno iskoristivog učinka koji tijekom godine proizvodi instalacija dizalice topline i u istom vremenskom periodu električne energije koju je potrošila instalacija. Godišnji faktor učinka može se približno izračunati. Pri izračunu treba uzeti u obzir i konstrukcijsku izvedbu dizalice topline i različite korekturne faktore radnih uvjeta. Uglavnom, vrijedi sljedeće: što je veći godišnji faktor učinka, to je viši stupanj djelovanja dizalice topline, a time i bolji njen energetski način rada.

Razlike između split i monoblok dizalica topline

Razlikujemo tzv. monoblok i split dizalice topline. Hidraulika sustava instalacije za obje dizalice topline je identična. Najvažnija razlika: u monoblok dizalicama topline čitavi kružni ciklus hlađenja nalazi se u vanjskoj jedinici, a od vanjske jedinice do unutarnje jedinice vodi polazni i povratni vod sustava grijanja. U split dizalici topline kružni ciklus hlađenja je podijeljen. Isparivač, kompresor i ekspanzijski ventil se nalaze u vanjskoj jedinici, a kondenzator u unutarnjoj jedinici. Od vanjske do unutarnje jedinice vodi polazni i povratni vod kruga hlađenja.
Do sada su se dokazale obje varijante dizalica topline. Monoblok dizalice topline imaju tu prednost da se kružni ciklus hlađenja nalazi zatvoren u vanjskoj jedinici. Zbog toga za puštanje u rad i održavanje nije potreban servisni tehničar za rashladne sustave. Radove na krugu rashladnog sredstva smiju izvoditi samo specijalno za to osposobljeni serviseri. Manji nedostatak monoblok dizalica topline je da su one većih gabarita od split dizalica topline, te se zbog toga ne mogu jednostavno montirati na pročelje i krov kuće.
Prednost split dizalica topline je u tome što su njihove vanjske jedinice kompaktnije i manje težine. One se mogu lakše montirati na pročelje kuće i pritom zauzimaju manje prostora od monoblok dizalica topline. Polazni i povratni vodovi kružnog ciklusa hlađenja moraju se voditi od vanjske do unutarnje jedinice, te je za puštanje u rad potreban serviser za rashladne sustave. Ovisno o veličini split dizalice topline i tipa korištenog rashladnog sredstva, može se dogoditi da split dizalice topline premaše CO2 ekvivalent od maksimalno 5 tona, uz hermetički zatvorene instalacije i ekvivalent od 10 tona za instalacije koje nisu hermetički zatvorene. U tom se slučaju dizalica topline mora podvrgnuti obveznom godišnjem ispitivanju rashladnog sredstva. Isto tako serviser za rashladne sustave pri održavanju jednom godišnje mora provjeriti je li nepropusno zatvoren kružni ciklus hlađenja. To rezultira dodatnim troškovima i time predstavlja nedostatak split dizalica topline.
U slučaju monoblok dizalica topline Bosch, ostvarive su vrijednosti COP čak i do 4.93, što znači da je u određenom trenutku količina ostvarene toplinske energije 4.93 puta veća od utrošene električne energije, dok je kod split dizalica topline ostvarivi COP manji (do 4,8).

Više informacija potražite na: www.bosch-climate.com.hr