Je li REPowerEU – uistinu korak prema energetskoj neovisnosti Europe?

Europska komisija (EK) objavila je 18. svibnja ove godine dokument REPowerEU kao odgovor na hitnu potrebu da se smanji ovisnost o uvozu fosilnih goriva iz Rusije 'ubrzanjem čiste tranzicije i udruživanjem snaga s ciljem postizanja otpornijeg elektroenergetskog sustava i istinske energetske unije'.

Potrebe za dodatnim ulaganjima

Za postizanje ciljeva plana REPowerEU, Europska komisija procjenjuje potrebe za dodatnim ulaganjima u visini od 210 milijardi do 2027. godine. Kako ove potrebe za ulaganjem dolaze na vrh piramide već postojećeg značajnog investicijskog jaza za postizanje klimatskih ciljeva do 2030. godine, postavlja se pitanje na koji način će se financirati navedene potrebe s obzirom na to da plan ne predviđa novu financijsku omotnicu. Plan predviđa da će Komisija i Europska investicijska banka do kraja 2022. osigurati model financijskog instrumenta energetske učinkovitosti koji omogućuje kombiniranje zajmova i bespovratnih sredstava u istoj operaciji, što je bilo predviđeno, ali i gotovo neostvarivo u financijskom razdoblju 2014.-2020. Plan ne spominje reviziju fiskalnog okvira kako bi se državama članicama omogućilo postizanje REPowerEU ciljeva, istovremeno prebacujući na države članice cijeli niz novih obaveza. Financiranje će se uglavnom sastojati od preraspodjele i prenamjene postojećih proračunskih linija kako bi se u kratkoročnom razdoblju unaprijedila ulaganja.
'Iako maksimalno iskorištavanje postojećih sredstava kratkoročno ima smisla, u srednjoročnom razdoblju potrebno je više akcija ne samo na razini EU-a (npr. nova pravedna transformacija / fond za klimu i okoliš / fond za energetsku neovisnost) već i na nacionalnoj razini (kroz revidirani fiskalni okvir). Tek treba vidjeti hoće li se predviđena mobilizacija Europske investicijske banke (EIB) i stvaranje novog financijskog instrumenta energetske učinkovitosti u kombinaciji s financiranjem iz proračuna EU, Fondom za inovacije i brzo praćenje poziva za podnošenje prijedloga u Instrumentu za povezivanje Europe (CEF) za Projekte od zajedničkog interesa (PCI) biti uistinu i ostvareno, a kako bi se ispunili iznimno ambiciozni ciljevi REPowerEU plana', smatra Ana Klarić, starija stručna suradnica zadužena za praćenje financijskih instrumenata.

Prijenos sredstava za dopunu plana oporavka i za ostvarivanje ciljeva REPowerEU

REPowerEU plan potiče države članice da uključe dodatne mjere u svoje nacionalne Planove za oporavak i otpornost (RRP). Te mjere bi se trebale financirati korištenjem prihoda od ETS-a koji bi dopunjavao sredstva osigurana kroz Fond za oporavak i otpornost (RRF), prijenosom 12,5% sredstava iz osiguranih za mjere kohezijske politike u RRF. Odnosno, država članica može donijeti odluku da će upotrijebiti dodatnih 7,5% svoje omotnice za dopunu plana oporavka i za ostvarivanje ciljeva REPowerEU plana u onim slučajevima u kojima su države članice već iskoristile prethodnu mogućnost realokacije 5% sredstava. Na sličan način se planira i prijenos sredstava iz omotnice u okviru Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), a koja je već planirana za obnovljivu energiju kroz RRF.
S obzirom na kašnjenje u donošenju operativnih programa i činjenicu da je apsorpcija sredstava kohezijske politike mnogo sporija (i povijesno gledano niža od planirane posebno u novijim državama članicama, pitanje je hoće li prijenos dijela sredstava u RRF ubrzati ulaganja ili ih dodatno usporiti. Ovaj pristup dodatno stvara niz rizika – primjerice alokacija na projekte koji nemaju dodatnu vrijednost ili za koje u brzini da se alociraju sredstva nisu ispravno adresirani svi potencijalni rizici. Ovi rizici postaju viši, sjetimo li se da su nacionalni planovi oporavka izrađivani mimo inkluzivnog procesa te da praćenje potrošnje iz RRF-a nije tako robusno kao praćenje potrošnje sredstava iz kohezijske politike. Dodatno, u praćenju implementacije NPOO ne sudjeluju ni civilno društvo niti drugi zainteresirani dionici, što u usporedbi s kohezijskom politikom (gdje su nadzorni odbori obvezni) dovodi do sumnje u nedostatak transparentnosti, nadzora i sudjelovanja. Nadalje, prilagodba NPOO-a zamjenom planiranih ulaganja dodatnim energetskim prijelaznim ulaganjima jest pozitivna ako se smanjenje ulaganja sastoji uglavnom od klimatski štetnih ulaganja. Međutim, u dokumentu to nije eksplicitno navedeno i postoji stvarni rizik da potrebna socijalna ulaganja budu smanjena kako bi se financirali ciljevi povezani s RepowerEU.
'S obzirom na situaciju koja vodi prema višim cijenama i volatilnosti cijena energenata, u dokumentu se navodi uspostava Social Climate Fund koji će podržavati ranjiva kućanstva i male poduzetnike u tranziciji. Pitanje je hoće li navedena sredstva alocirana za takve aktivnosti biti dostatna za pomoć ranjivim kućanstvima i poduzetnicima kao kako bi u kratkom roku premostili probleme visokih cijena energenata', tvrdi Maja Bratko, starija stručna suradnica zadužena za praćenje energetskih javnih politika.

Ubrzavanje isplata za ulaganja u energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije

Osim prethodno spomenutog preusmjeravanja udjela kohezijske politike prema RRF-u, drugi element vrijedan pažnje jest to što se u dokumentu predviđa novi proces ubrzavanja isplata za ulaganja u energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije. Sigurno da su 'brzi' procesi isplate dobrodošli za određene aktivnosti kao što je obnova, ali mogu biti problematični za druga područja poput OIE i bioraznolikosti posebno ako provjere postupka izdavanja dozvola za zaštitu okoliša postanu potpunu 'lagane' kako se ne bi dogodilo da zbog brzine energetske tranzicije poništimo do sada ostvarene europske vrijednosti u područjima obnovljivih izvora energije i zaštiti bioraznolikosti.
Iako su u dokumentu razrađene mjere koje se trebaju provesti kako bi Europa postala neovisna o fosilnim gorivima iz Rusije, evidentni su rizici implementacije. Uspješnost provedbe plana uvelike ovisi o novim tehnologijama i radnoj snazi koja će te tehnologije znati proizvesti, instalirati i održavati. To su procesi koji traju godinama i bit će svakako izazovno provesti ih u ovako kratkom vremenskom okviru. Nabava sirovina za izradu tehnologija još je jedan od gorućih problema pošto se praksa rudarenja potrebnih rijetkih elemenata uglavnom održava u siromašnijim zemljama van Europe čime se postiže daljnja nejednakost u globalnom regionalnom razvoju.
Povećanjem korištenja električne energije, što plan predlaže kao jednu od mjera, neće se značajno smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima s obzirom na količinu termoelektrana koje još uvijek postoje i funkcioniraju u Europi. Priključenje novih sustava obnovljivih izvora energije (OIE) čini se kao alternativa, no ovdje u obzir treba uzeti nestalnost takvih izvora te zastarjelost cjelokupne elektroenergetske mreže. Da bi se OIE učinkovito priključili na elektroenergetsku mrežu potrebna je modernizacija i digitalizacija iste te implementacija pametnih mreža što je dugotrajan i skup postupak.
Dokument u načelu opisuje energetsku neovisnost Europe, ali i dalje zabrinjava činjenica da se energetska neovisnost koju plan predviđa oslanja na zamjenu jedne tehnologije – one za fosilna goriva, drugom - fotonaponskim sustavima, LGN terminalima i infrastrukturom za vodik. Pohvalno što je jedna od primarnih mjera povećanje energetske učinkovitosti te povećanje obvezujućeg cilja u Direktivi o energetsku učinkovitost s postojećih 9% na 13%, međutim i dalje ostaje otvoreno pitanje odakle će se uistinu i financirati već sada iznimno skupe mjere energetske učinkovitosti.
I iako i dalje ostaje otvoreno pitanje koliko je ovaj plan zaista izvediv, od ključne je važnosti suradnja različitih dionika, ne samo u njegovoj implementaciji već i monitoringu, a kako bi ovaj plan građanima Europe osigurao čistu energetsku tranziciju.

Tekst: DOOR